Pravi napredak u brisanju stigme mentalnog zdravlja znači pružiti svima mjesto za stolom

Pravi napredak u brisanju stigme mentalnog zdravlja znači pružiti svima mjesto za stolom

Također vjerujem da je stvarni napredak u brisanju stigme mentalnog zdravlja potreban više od rasprave; radi se o resursima i pristupu. Kada govorimo o mentalnom zdravlju i razgovaramo o jedenju uravnoteženih obroka, održavanju režima vježbanja i traženju holističkih liječnika i terapeuta, također moramo uzeti u obzir klasizam i kako postoji čitava populacija ljudi kojima još uvijek nedostaje pristup namirnicama Trgovine koje pružaju svježu i pristupačnu hranu. Susjedstvo u kojem trenutno živim preplavljeno je delisom, prodavaonicama alkoholnih pića i restoranima brze hrane. Da biste stigli do najbližeg trgovaca Joea, potrebno je vozilo. Da biste imali pristup kvalitetnim liječnicima, potrebno je kvalitetno osiguranje. Ono što mi to pokazuje jest da se mentalno zdravlje kreće u smjeru koji služi određenoj skupini ljudi, dok mnogi drugi još čekaju da imaju mjesto za stolom. Prečesto se crni i smeđi ljudi još uvijek moraju dokazati dovoljno dobrima da govore na pločama, educiraju se u učionicama i, što je najvažnije, da bi se gledali kao ljudi koji su također pogođeni mentalnim zdravljem i bolešću, a ne kao razbojnike i crne djevojke s lošim stavovima.

Ne mogu lagati. Ne mogu se složiti da se postiže napredak samo zato što je jedna rasa ljudi na čelu pokreta za mentalno zdravlje. Mislim da napredak znači znati i razumjeti kako nešto utječe na sve ljude. To znači upoznati ljude tamo gdje jesu i razumjeti njihove priče. To znači gledati s lijeve strane i s vaše desne strane i zapitati se, izgleda li svi u ovom prostoru poput mene, razgovaraju poput mene i imaju isti društveni status kao i ja? Jer ako je to istina, to nije napredak. To je privilegija.

To znači gledati s lijeve strane i s vaše desne strane i zapitati se, izgleda li svi u ovom prostoru poput mene, razgovaraju poput mene i imaju isti društveni status kao i ja? Jer ako je to istina, to nije napredak. To je privilegija.

Ove godine, dok nastavljamo raditi na ovoj stvari koja se naziva napredak i solidarnost, izazivam ljude da budu svjesni prostora koje zauzimaju i ljudi koji nisu dobili mjesto za stolom. Potičem vas da razmislite o jednostavnim stvarima poput, imam li pristup mogućnostima zdrave hrane u svom susjedstvu ili živim u pustinji hrane? Osjećam li se kao da moj liječnik odaje počast mojim pritužbama ili se prema meni postupa kao da moja briga nije važna? Jesu li svi ti wellness trendovi koje se upuštam u svoj kalendar i u svoju košaricu lako dostupan svima, a ne samo ljudi koji liče na mene? Shvatite da je inkluzivnost potrebna za napredak. Postoji obilje ljudi različitih rasa koji imaju nešto za doprinos, a čekaju da ih vide i čuju i nisu ugurani u kutovima društva samo da bi propovijedali svoje vlastite.

Učinimo naviku vidjeti sve ljude. Voljeti na svim ljudima. Uključiti sve ljude. Da nauče priče svih ljudi. Da ne pretpostavljate da svi ljudi imaju koristi od iste privilegije kao i vi. Možda napredujemo, ali nije pravi napredak ako svi koji sjede za stolom izgledaju baš poput vas.

Pitanja mentalnog zdravlja jednako su valjana kao i fizičke bolesti-tako zašto imamo tendenciju pretvaranja da su NBD? I evo zašto je zajednica toliko važna za mentalno zdravu.