Sve što sam naučio o tome da budem ovisnik o vježbi-shvatio sam da sam jedno

"To ne može biti dobro", sjećam se da sam razmišljao, dok su mi se koljena zalijepila ispod mene i borila sam se da se povučem natrag, prilijepivši se za kuhinjski pult. Napravio sam (u redu, mikrovalno) večeru u svom stanu u New Yorku i bacio mi vilicu. Sagnuo sam se da ga pokupim, a činilo se da mi koljena prestanu raditi.

Tog jutra i svakog jutra prije toga otišao sam na trčanje, plus klasa spin ili kickboxing u večernjim satima, oko tri mjeseca. Stvari su počele boljeti, sigurno, ali ovo je bilo drugačije. To bih, mogao bih reći, bio način da mi se tijelo kaže Stop, Alison, ozbiljno. Ovo je bio moj poziv za buđenje. Tijelo mi je bilo pretučeno, a nakon tjedana bez dana odmora, napokon sam ga prihvatio.

U nekom su trenutku moje svakodnevne trke prešle od zabavnog hobija do opsesije do prisile.

Sad mi je jasno da sam bio ovisnik o vježbanju. Mislim da sam to nekako znao u to vrijeme, ali odbio sam to prihvatiti ili učiniti bilo što po tom pitanju. Prepoznao sam da su u nekom trenutku moje svakodnevne trke prešle od zabavnog hobija do opsesije u prisilu. Nije kao da sam bio ovisnik o tabletama ili drogama ili alkoholu. samo sam htio-potreban-da se svaki dan slomi znoj. U tome ne bi moglo biti štete, u redu?

Pogrešan. Ovisnost o vježbanju je vrlo stvarna i može biti oštećena i fizički i mentalno. Iako s ponosom izvještavam da su ti dani iza mene, ovisnost o vježbanju postaje sve istaknutija.

Evo nižeg o ovoj ne baš jednako definiranoj bolesti.

Ovisnost o vježbanju može biti teško dijagnosticirati

"Česta tjelesna aktivnost često se smatra poželjnom navikom", kaže dr. Leah Lagos, klinički i sportski psiholog u New Yorku. "Dakle, većina ovisnika o vježbanju ne vidi ništa loše u njihovom ponašanju, a često ga ne prijavljuju."Osim toga, Američko psihijatrijsko udruženje (APA) službeno ne prepoznaje ovisnost o vježbanju kao dijagnozu, što znači da nema određenih kriterija za korištenje nekoga tko bi mogao patiti od toga.

"Vježba za nas vidimo kao tako dobra stvar, ali kao i sa bilo čim, ljudi je mogu odvesti do krajnosti."-Heather Hausenblas, doktorat, koautor Istina o ovisnosti o vježbanju

Zato je Heather Hausenblas, doktorirala, profesorica kineziologije na Sveučilištu Jacksonville i koautorica Istina o ovisnosti o vježbanju, je posvetila karijeru proučavanju ovisnosti o vježbanju.

"Vježba za nas vidimo kao tako dobra stvar, ali kao i sa bilo čim, ljudi je mogu odvesti do krajnosti", kaže ona. "Ako to postane sveobuhvatno, može imati negativne posljedice."Hausenblas definira ovisnost o vježbanju kao" pretjeranu fizičku vježbu koja je kompulzivna i rezultira negativnim zdravstvenim posljedicama fizički, psihološki i društveno."Stvorila je ljestvicu ovisnosti i kaže da ljudi pokazuju tri ili više njegovih pokazatelja, u rasponu od simptoma povlačenja i nedostatka kontrole kako bi se nastavio vježbati kroz značajne boli. Ako se osjećate kao da se to odnosi na vas, razmislite o traženju profesionalnog medicinskog savjeta od liječnika ili terapeuta.

Primarni faktor za traženje je motivacija iza vježbanja

Ovisniku o vježbanju treba fizičku aktivnost da bi se osjećala normalno, a osjetit će simptome povlačenja, poput anksioznosti ili depresije, ako preskoči sesiju vježbanja, kaže Lagos. "Pojedinac koji pati od ove ovisnosti često će se razraditi unatoč bolesti ili ozljeda, osjećajući se da ne može zaustaviti i omogućiti odmor i oporavak", kaže ona. Ako ovisnik o vježbanju ne može vježbati, vjerojatno će se osjećati anksiozno, depresivno ili pod stresom.

"Efekti povlačenja siguran su znak ovisnosti o vježbanju", dodaje Hausenblas ", a oni su vrlo oslabljeni. Ako ste prosječni vježbač i kasnite sastankom ili nešto što smisli člana obitelji i morate propustiti svoj trening, možda ćete se osjećati malo krivim, ali to neće utjecati na vaš dan više od toga. Za ovisnika to će ozbiljno utjecati na njih. Često su tako kruti i toliko strukturirani da ne mogu propustiti trening, ili imaju stalnu potrebu da rade malo više."

Hausenblas kaže da je natpis za uočavanje ovisnosti o tome kada osoba dobije prekomjernu ozljedu-za koju kaže da je uobičajeno-a liječnik kaže da će vam oduzeti mjesec dana odmora. "Prosječna osoba s tim je u redu", kaže ona. "Ali netko tko je ovisnik neće to prihvatiti. On će vježbati kroz bol ili prebaciti aktivnosti nalik trkaču da će se na eliptičnosti izbjeći u potpunosti zaustavljanje vježbanja."Iako bi tijelo moglo biti bolova ili bolesno, osoba će nastaviti pokušavati izvoditi maksimalno intenzitet.

Dijagnosticiran ne znači kraj vaše fitness rutine

Vježbanje prisilno gotovo uvijek dovodi do prekomjerne ozljede, kaže Hausenblas. "Tijelo može uzeti samo toliko prije nego što se pokvari", dodaje ona. Dolazi i s mnoštvom mentalnih posljedica. "Potreba za vježbanjem počinje se miješati u posao ili školu, osobne odnose i društveni život", kaže Lagos. "Na primjer, osoba koja je priključna u pogledu vježbanja, može provesti više od sat vremena vježbajući, čak i ako je namjera bila vježba od 30 minuta i, kao rezultat, može propustiti ili doći kasno na važan posao ili društveni događaj."

"Između natjecateljskog treninga i štetnog ponašanja postoji dobra linija."-Dr. Leah Lagos, klinički i sportski psiholog

Znači li to da vaš prijatelj koji trči maratonom mora biti ovisnik o vježbi? Ne. Postoji razlika između treninga za maraton-gdje je vožnja treninga od 20 kilometara jednaka za vrlo dugi tečaj i potreban trčati svaki dan. "S obzirom na to da toliko žena koje vole fitness trči maratone ili se udvostručuju na satovima spin-a za zabavu, može biti teško utvrditi jeste li samo još jedan zdravstveni orah ili opasno fiksirani", kaže Lagos. "Između natjecateljskog treninga i štetnog ponašanja postoji dobra linija."

Prvi korak, kaže Lagos, je identificiranje zašto Iza svega tog vježbanja. "Ako je ovisnost o vježbanju teško uočiti, može biti još teže priznati", kaže Lagos. „Negiranje ili umanjivanje vremena provedenog vježbanja ili opsjednuta vježbama uobičajeni je znak upozorenja.”Ali liječenje može biti teško. Za razliku od ovisnosti o alkoholu ili ovisnosti o drogama, apstinencija nije nužno najbolji oblik liječenja, posebno dugoročno, jer vježbanje ima puno zdravih koristi: može vam pomoći poboljšati zdravlje oka i mozga, učiniti sretnijima, spriječiti depresija i dodajte godine svom životu, među ostalim pozitivnim nuspojavama. Iako antidepresivi i kognitivna bihevioralna terapija nekima mogu biti od pomoći, ključno, kažu stručnjaci, razvija zdrav i uravnotežen odnos s vježbanjem.

"Ne želite da se ljudi potpuno odreknu vježbanja", kaže Hausenblas. "Dobra je stvar ako je to učinjeno ispravno, pa ne želite reći:" Ne vježbajte.'Ali morate ponovno vlastiti misaoni proces osobe o tome što je prihvatljiva količina vježbanja, a za to je potrebno vrijeme. Pa čak i tada, kao i s bilo kojom vrstom ovisnosti, održavanje ta ravnoteža može biti borba. To nije nešto što samo ima tendenciju da nestane."

Danas sam zahvalan što sam razvio ono što smatram sretnom, zdravom odnosom sa svojim tijelom i vježbanjem. Više ne trčim sve dok mi noge ne osjete utrnule i ubode za potkoljenice, a ne osjećam potrebu da se udvostručim na svakodnevnim treninzima. Nekad sam volio da se morao srušiti niz stepenica dan nakon dugog trčanja. Za mene je to bio visoki-to je značilo da bih "stvarno otišao zbog toga."Ali sada znam da moje tijelo ne bi trebalo biti u stalno bolu.

Dok je moj trenutak spuštanja vilice bio moj poziv za buđenje, moj način razmišljanja i navike nisu se mijenjali preko noći. Prošlo je neko vrijeme. Glavna stvar koja je pomogla bila je dobivanje trenera za trčanje. Jednom kad sam počeo raditi jedan na jedan s obučenim profesionalcem, imao sam plan. Rekao mi je kada trčati, koliko trčati, koliko brzo trčati i, što je najvažnije, kada ne trčati. Pomogao mi je da vidim vrijednost u danima odmora i dajući svom tijelu vremena za oporavak. Izgrađujući dane odmora u svom planu treninga, naučio sam ih poštivati ​​kao dio procesa. Odmaranje bio je trening. (Čak sam se počeo veseliti slobodnim danima, kunem se!)

Nepoznao sam strance i prijatelje podjednako čije su me ponašanje pokrenule da razmišljam da bih trebao raditi više, odmarajući se manje i udvostručiti se svakodnevno.

Također sam ozbiljno pogledao svoje internetske navike. Prestao sam pratiti ljude čije su navike nalikovale onima koje sam pokušavao prevladati. Izašao sam podjednako strance i prijatelje (u redu je, još uvijek smo prijatelji!) čija me je ponašanja pokrenula da razmišljam da bih trebao raditi više, manje se odmaram i udvostručiti se svakodnevno. Prestao sam pohađati nastavu s instruktorima fitnessa koji su propovijedali o "Zimi zarađuju ljetna tijela" ili "izgaranje vikenda."Okružio sam se sa svime pozitivnim i ništa što-čak i ako nije kriv njihov vlastiti-mogao bi me poslati natrag u svoje stare obrasce.

Također sam-dok sam kasnije razgovarao i priznao kroz što sam prolazio, i na svom blogu i svom dečku. Brian, sada moj suprug, postao je moj izvor odgovornosti. Kad se nedjelja prevrnula i rekao sam da ću uzeti slobodan dan, ali onda sam se našao u klizanju u tenisicu, natjerao me da ih skinem. Dao mi je tešku ljubav koju nisam uvijek bio dovoljno jak da bih se dao. I na kraju je sve palo na svoje mjesto.

Ništa na mom tijelu trenutno ne boli. Odabirem vježbe koje se osjećaju dobro i koji me energiziraju ne onima koji su me pretukli i ostavili da se osjećam ruganjem. Poštujem svoje tijelo i zauzvrat mi je bilo prilično dobro.

Evo koliko često trčati kako biste usrećili svoje tijelo i trening vrhunski. I pravilan oporavak važan je, ali tako je i pre-hab. Evo zašto.